Učitavanje...

Prijatelj Vaše porodice !

Savjeti dr Daliborke Pejić, porodičnog ljekara



Polymed-Doboj

Šećerna bolest

Šećerna bolest je posljedica smanjenog lučenja inzulina uz veće ili manje smanjenje osjetljovosti perifernih tkiva na inzulin što dovodi po povećanja nivoa šećera u krvi. 

Rani simptomi su pojačano žeđanje, pojačano lučenje mokraće ili osjećaj gladi. 
Godine trajanja šećerne bolesti, posebno ukoliko nije dobro regulisana, dovode do komplikacija koje uzrokuju dodatne simptome. 
Dijagnoza se postavlja određivanjem nivoa glukoze (šećera) u plazmi. 
U liječenju šećerne bolseti su podjednako važni: pravilna, ishrana, fizička aktivnost i redovno uzimanje propisane terapije. Prognoza zavisi od uspješnosti kontrole vrijednosti šećera u krvi.

Da li je šećerna bolest dobro regulisana, prati se putem određivanja nivoa glukoze u plazmi i visine HbA 1C.

Najvažnije je samomjerenje nivoa glukoze u krvi uzorkovanjem iz vrha prsta i korištenjem test traka uz odgovarajući glukometar.

Analiza dobijenih vrijednosti omogućava pacijentima podešavanje dijete, a doktorima pomaže u oređivanju vremena uzimanja i doziranja lijekova.

Veoma je važno napomenuti da se samomjerenjem određuje dnevni profil glikemije, odnosno kretanje vrijednosti glikemije u toku dana, u odnosu na obrok. Pogrešno je mjeriti samo jutarnju glikemiju jer se mjerenjem samo vrijednosti glikemije prije doručka može dobriti pogrešna slika o regulaciji bolesti.

Nivo HbA1C pokazuje kontrolu glikemije u zadnja 2–3 mjeseca. Osobama sa dijabetesom tip 1treba određivati HbA 1C svaka 3 mjeseca, a onima tipa 2 s ustaljenim nivoom glukoze bar jednom godišnje